Youtube video games - balkanski youtuber

Thursday, August 16, 2012

Pro Evolution Soccer 2012 opis

Konačno je stigla ta dugo očekivana jesen. Niko nema razloga da se raduje ovom tmurnom, kišovitom i hladnom periodu godine, osim nas gejmera. Posle tradicioanlnog letnjeg posta igračke industrije, uvek sledi bomba kvalitetnih izdanja, a među njima prednjače sportske simulacije, koje na godišnjem nivou, izlaze u svom novom ruhu.

Kao što je dobro poznato, veoma je nezahvalno opisivati PES ili FIFU. To je kao da pokušavate da objasnite Grobaru ili Deliji zašto vam se suprotna strana više dopada i zašto navijate za nju. Diskusija se često završi rečima „ma ti si budala“ i sličnim primitivnim izrazima, a mogućnost da neko igra i jednu i drugu igru je vrlo mala. Jedno je sigurno, ove godine su oba tabora eksperimentisala sa novotarijama (pogledajte i FIFA 12 opis), pokušavajući da obezbede lidersko mesto, a kome je to pošlo za rukom, prosudite sami.

Definitivno najveća novina koju PES 2012 donosi je direktno upravljanje sa dva igrača istovremeno, takozvani Teammate control. Da li je ovo novi stepenik u revoluciji fudbalskih simulacija, tek će se pokazati, ali jedno je sigurno, igrači se neće lako prilagoditi na njega. Postoje dve mogućnosti upravljanja. Ako podesite na automatic, selektovani igrač će pravolinijski trčati napred, što i nije nešto komplikovano, ali ako namestite na manual, preuzećete potpunu kontrolu nad saigračem, upravljajući njime preko desnog analoga, što stvara jedan potpuno novi doživljaj i otvara brojne mogućnosti za igru, ali za ovakav način upravljanja neophodno je uvežbavanje da ne biste istrčavali u aut, zabijali se u protivnike i tome slično. Kontrola igrača postoji i kod izvođenja prekida. Selektujući fudbalera sami birate pravac njegovog kretanja i postavljanja dok čeka centaršut ili pas. Ovo je odličan dodatak jer se ne morate više oslanjati na AI i njegovu sposobnost da utrčati na pravo mesto.

AI je doživeo veliki napredak. Kretnje igrača bez lopte je na visokom nivou, kao što je Konami i obećavao. Naravno, prostora za napredak i dalje ima. Ne može kompjuter baš da čita vaše misli, ali spram prethodnih izdanja ovo je ogroman korak napred. Bilo da čekate beka da utrči u prostor, napadača da se otkrije i pobegne odbrani ili veznog igrača da se otvori za lagano dodavanje, uvek ćete imati osećaj da ne igra samo onaj fudbaler koji trenutno kontroliše loptu. Vrlo retko ćete biti u bezizlaznoj situaciji  da nemate kome da dodate. AI je odličan i u fazi odbrane. Ako štoper ili bek istrče napred, igrač iz veznog reda, najčešće zadnji vezni, će popuniti prazninu. Takođe, kada je golman u nezgodnoj situaciji, kada ga lopta preleće, protivnik obilazi i sl, fudbaleri će trčati da se postave na gol liniju. Dakle sve mnogo više liči na pravi fudbal, a manje na arkadu.

Same utakmice su dosta brže i dinamičnije nego do sada. Driblinzi su mnogo precizniji, a dobri tehničari agilniji. Nije više ključna samo brzina fudbalera. Igrači poput Ronalda i Mesija mogu na malom prostoru da naprave dar mar, a da uopšte ne pomislite na sprint. Čak i oni koji nisu na nivou pomenute dvojice mogu biti ubojiti jer njihova tehnika mnogo više dolazi do izražaja nego ranije.

Naravno, PES 2012 ima i svoje mane koje Konami kao da je suviše lenj da popravi. To nisu problemi koje je donelo ovogodišnje izdanje, već se oni provlače godinama unazad. Pre svega animacija pokreta koja, na momente, deluje robotski, a pogotovo je uočljiva kod sprinta. Duel igra je dosta plitka, a imajući u vidu novi fifin endžin, izgleda potpuno zastarelo. Na tom polju PES je definitivno izgubio trku sa konkurentom.


Još jedan, izgleda, nepremostivi problem za Konami su licence. Poznato je da su engleski i nemački timovi uvek bili rak rana za japanskog proizvođača. Nasuprot tome Liga Šampiona je iskorišćena do maksimuma. Ubačene su sekvence, zastava, sve ono što možete videti na pravoj utakmici utorkom i sredom uveče. Zaista neprocenjiv osećaj.

Do izlaska oficijelnog peča, transferi igrača nisu baš pratili aktuelno stanje stvari, a ocene pojedinih fudbalera zaista izazivaju osmeh na lice. Npr. Fernando Torres 82, Chicharito 74, a N’ Zogbia i Bosingwa 87. Deluje kao da Japanci nisu mnogo pratili fudbalska dešavanja u Evropi. Biće posla za ljude koji prave neoficijelne pečeve.

Pored vrhunski odrađene Lige Šampiona, tradicionalno najzanimljiviji single player mod je Master Liga koja se sada nalazi pod opcijom Football Life. U nju je ubačena primesa RPG-a, počevši od kreiranja menadžera, preko asistenta koji će razrađivati taktiku pred svaku utakmicu, do predsednika kluba koji će vam davati, ponekad nenormalne zahteve, tipa da stavite nekog fudbalera u prvu postavu, nemojte dobiti žuti karton ceo meč i tome slično. Naravno, koji god klub da odaberete, dobićete hrpu ljudi koja ni ne zaslužuje da se zove fudbalerima i tako sa dna treba se uspeti do zvezda, a dok ne stignete do vrha, živci će biti kidani, džojstici lomljeni, zidovi udarani jer to što oni mogu da vam prirede ne viđa se ni u našoj, domaćoj ligi.

Ove godine, kao i prethodnih, PES je najbolji kada ga igrate sa prijateljima, na konzoli, u istoj prostoriji. Po pitanju online funkcionalnosti FIFA 12 je otišla mnogo dalje. MyPES beta, multiplayer platforma koja tek treba da zaživi, trebala bi da ponudi funkcionalnost socijalnog umrežavanja u siromašnijoj meri nego glavni konkurent. Velika je bruka za Konami, i pokazatelj nespremnosti i staromodnog pristupa, što ovaj servis nije spreman u vidu pune verzije već sada, jer je igra izašla.

Online Master liga za PES 2012, uprkos nedostatku ovih fensi dodataka, može da bude veoma zarazna. Novac koji zaradite igrajući ligu možete da potrošite nakupovinu novih igrača. Mudro trošenje novca dovešće vas do uspeha. I izbor turnira na kojima učestvujete je važan, tako da su dobri igrači pravi stratezi, koji unapred planiraju svoje korake. Konami je implementirao dobar market sistem za transfer igrača, a matchmaking se bazira na regionalnoj osnovi, kako bi se izbegli lag i drugi tehnički problemi.

PES 2012 nam je doneo nekoliko bitnih poboljšanja i nekoliko grešaka koje se tradicionalno provlače kroz njega. Bez obzira na sve, on ima izuzetno veliku zajednicu igrača i samim tim, kao uostalom i svaka druga sportska igra, pravo uživanje pruža tek u igri protiv čoveka. I dalje će se u svim konzolaškim igraonicama najviše igrati, a zabavu koju u društvu može da pruži, verovatno ne može ni jedna druga igra na svetu.