Od prve do poslednje igre, Ghost Recon serijal se transformisao do neprepoznatljivosti, u skladu sa trendovima koji su zahvatili industriju. Ovde pre svega mislimo na Call of Duty i Battlefield, kao lokomotive koje predvode žanr, a sa kojom svi žele da se uhvate u koštac, pa čak i poslednji Ghost Recon. Prva igra je bila sinonim za hardkor taktičku pucačinu koju su obožavali svi mazohisti. Sledeća dva Advanced Warfighter nastavka bila su prilično “arkadnija”, ali su i dalje pružala zavidnu dozu izazova i mogućnosti za taktiziranjem. Na žalost (ili sreću), Future Soldier je nasledio samo malo onoga po čemu je serijal prepoznatljiv.
Opis igre: Ghost Recon - Future Soldier
Igra počinje deonicom u kojoj tim “Duhova” eliminiše konvoj terorista i obezbeđuje bojevu glavu, da bi koji trenutak kasnije ta ista bomba eksplodirala i razrešila ih dužnosti zauvek. Zamku je očigledno neko pripremio, a na vama je da, kao vođi novog tima Duhova, pronađete odgovorne i eliminišete pretnju za dobrobit domovine i čitavog sveta. Ono što sledi je lov na teroriste, ratne profitere, dilere oružjem i korumpirane generale širom Afrike, Azije i Bliskog istoka.
Naravno, i ovog puta igrač je u ulozi vođe novooformljenog tima “Duhova” – elitne četvoročlane grupe opremljene poslednjom vojnom tehnolgijom budućnosti. Svakako najupečatljivija i najkorisnija je aktivna kamuflaža zahvaljujući kojoj operativci postaju pravi neprimetni duhovi, svaki put kada zauzmu “crouch” ili “prone” položaj. Ovo im omogućava da se bez problema provlače pred nos neprijatelju
Pre svake misije moguće je odabrati opremu koju ćete poneti i to do najsitnijih detalja. Ovde pre svega mislimo na primarno oružje koje možete modifikovati po želji, kao u nijednoj igri do sada. Moguće je promeniti sve počev od okidača i optike, preko dodataka za cev i odabira njene dužine, pa do vrste stabilzatora trzaja i kamuflaže. Svi dodaci koji nisu kozmetičke prirode „na papiru“ utiču na različite karakteristike oružja. Na žalost, arkadno napucavanja i činjenica da ćete kroz igru uglavnom skidati mete sa srednje udaljenosti, nisu probudili želju da modifikujemo „preporučenu“ opremu pre svake misije.
Future Soldier je dobio veliki šamar kada su u pitanju strateška komponenta, planiranje i taktiziranje. Sada igrač nema direktnu kontrolu nad preostalom trojicom članova tima. Tako će oni uglavnom raditi ono što i vi, na svu sreću prilično dobro i spretno i definitivno nisu saborci koji samo služe za ukras, kao kod drugih pucačina. AI članova tima je dovoljno pametan da ostane neprimećen, a pritom će vas obaveštavati uvek kada primati neprijatelja. Zapravo, jedini način da izdate neku naredbu svom timu svodi se na tagovanje neprijatelja pomoću vizira (nadograđene stvarnosti sa plavičastim interfejsom), a zatim i izdavanje naredbe za njihovu sinhronizovanu egzekuciju.
Strategije su ovih dana kao ugrožena vrsta životinja. Ima ih jako malo, a i te koje postoje su najčešće nastavci, koji se oslanjaju na slavu svojih prethodnika. Preživljavaju samo najjači, dok oni slabiji tonu u zaborav. Red Alert je jedan od najpoštovanijih i najbolji serijal na tržištu, koji je sve samo ne zaboravljen. Otkada je najavljen treći nastavak ove najpopularnije strategije alternativne istorije, fanovi su nestrpljivo očekivali dan kada će ponovo ući u kožu komandanta Sovjetske narodne armije ili savezničke vojske.
Trenutno smo u vremenu kada industriju krase nastavci proslavljenih igara iz prošlosti. Među igračima se vodi polemika da li oni opravdavaju kvalitet i ime originala ili su tu samo da bi pravili milione dolara zarade. Kako god bilo, igrači su više nego zadovoljni da s vremena na vreme vide nastavak igre koja je obeležila njihovo detinjstvo i koja će probuditi razne emocije. Najčešće, nastavci nemaju ništa zajedničko sa originalnom igrom sem imena. EA Los Angeles je pokušao da nas uveri da ipak može da se zadrži šmek originala u novom nastavku. Ali ponovo, gomila novina i osvežavanje serijala na bilo koji način, kao što je slučaj u ovom primeru, ne dovodi uvek do uspešnog naslova i buđenja starih emocija, no ipak pridobija nove, mlađe igrače.
Red Alert 3 nas ponovo uvlači u večni rat između SSSR i savezničke vojske. Posle propadanja sovjetske armije u drugom nastavku. Sovjeti razmišljaju šta je potrebno uraditi kako bi povratili slavu i moć. Dolaze do fantastične ideje da se vrate u prošlost i ubiju Ajnštajna, čoveka koji je „zadužen“ za stvaranje super oružja kod saveznika, kao i atomske bombe, što je propraćeno propadanjem Sovjetskog saveza. Njegovim ubistvom, Sovjeti ne gube rat, ali, kao i uvek kada se neko igra prošlošću, dolazi do neočekivanih posledica. Najveća je stvaranje armije Carstva izlazećeg Sunca, to jest japanske armije koju odlikuje nanotehnologija sa jedinicama poput Transformersa i jedinicama u kombinaciji sa klasičnim japanskim vojnicima, kao što su Shinobi ratnici ili pešadinci koji jurišaju svojim katanama. Kada je sve delovalo u redu po Sovjete, nova frakcija ih napada i tu otpočinje obračun između sada tri zaraćene strane. Priča nije ništa drugo nego već više puta prežvakan kliše u drugom pakovanju. Ovde nećete videti ništa novo po tom pitanju šta niste videli u prethodnim nastavcima ili pak u drugim strategijama.
Jedna od prijatnih novina je što svaku misiju možete odigrati sa svojim prijateljem, što nas dovodi do prvog, a možda i najvećeg minusa u igri: nedostatka LAN opcije u multiplayer-u. Tako, ukoliko želite da prelazite kampanju sa nekim, to ćete morati da uradite preko interneta sa brzom konekcijom. Ako ne igrate ni sa kim, drugi igrač će vam biti sam kompjuter. Veštačka inteligencija je na doslednom nivou, tako da vam neće previše smetati u završavanju misija, ali isto tako neće vam ni previše pomagati. Imate i mogućnost da mu dajete jednostavne naredbe, koje su s vremena na vreme poprilično korisne. Sa druge strane, doživljaj je totalno drugačiji kada se igra sa drugom osobom. Kombinovanje, taktiziranje i prelaženje misija sa drugim čovekom je jednostavno nezamenljivo. Isto tako, neuporedivo je zanimljivije od pukog prelaženja misija sa AI-jem, koji praktično nema svoj karakter ni način igranja, već prati svaki vaš postupak.
Misije vas na neki način ograničavaju i niste u mogućnosti da se razvijate kako vi želite, već kako vam je „naređeno“, što na neki način ubija i kooperativnu kampanju, ukoliko igrate sa vašim prijateljem. Kao i u svim skorijim C&C igrama, i ovde imate Protocol Weapons. Kako prelazite misije, dobijate određeni broj poena koji ćete moći trošiti na tehnološko stablo jedinstveno za svaku frakciju. Otključavaćete poboljšanje jedinica i pomoćne napade kojim možete uništiti bilo koji deo mape kroz samo par minuta. Japanci će imati mogućnost da načine svoja vozila živim eksplozivom, tako da će uvek kada im je energija pri kraju eksplodirati i pritom razoriti svog neprijatelja. Sovjeti imaju neku vrstu satelitskog napada kojim stvaraju omanju crnu rupu pomoću koje uništavaju sve neprijateljske jedinice koje joj se nađu na putu. Saveznici imaju chronosphere tehnologiju, pomoću koje mogu teleportovati do dve jedinice bilo gde na mapi.
Razvojni tim se odlučio da uvede par novina u mehaniku igre koje izgledaju interesantno i strateški zanimljivo na prvi pogled. Sve zgrade koje ne proizvode nijedne jedinice moći ćete izgraditi na vodi. To može biti itekako veliki plus, pogotovo u multiplayer-u, u uvek ograničenom prostoru koji vam je dat. Većina pešadijskih jedinica je ovaj put u mogućnosti da pliva u vodi. Svaka sada ima specijalnu sposobnost. Jedinice kod Japanaca mogu da se transformišu, što je urađeno zaista impresivno. Skoro svaki tenk može postati vazdušna jedinica i, naravno, obrnuto. Ovo diže serijal Red Alert na novi nivo jer nam donosi mogućnost komplikovanijeg mikromenadžmenta nego ranije. Koliko je Red Alert 2 delovao komplikovanije od keca, toliko je trojka komplikovanija od svojih prethodnika. U trenutku kada budete izgradili sve na mapi i napravite svoju veliku ponosnu armiju, trikovi kao što su menjanje sekundarnih i primarnih načina napada ili transformacija kod Japanaca mogu voditi važnu ulogu u ishodu bitke. Ipak, nažalost, cela filozofija pobede se svodi na to da napravite što masivniju vojsku i bukvalno pregazite svog neprijatelja. Pored svih novina, ovo je stavka koja se vuče kroz već tri dela serijala.
Na polju grafike, igra nikako nije izneverila. Sa druge strane, ne može se reći da je pravo malo remek delo jer jednostavno nije za svačiji ukus. Programeri su samo nastavili i još malo pojačali stripski stil igre. Pored izvanredne glumačke postave, kojoj može da zavidi bilo koja visokobudžetna serija, na grafičkom planu izgleda pomalo neozbiljno. Previše šarenila i suvišnih boja, koje vam jednostavno biju u oči dok igrate. Ovo je još jedan dokaz da se igračka industrija više kreće ka mainstream nego hardcore publici. Igra koristi ne tako znatno izmenjen grafički engine koji se koristio u C&C 3 serijalu, s tim da zahtevnost nije prevelika, tako da je sasvim pristojno možete pokrenuti i na mainstream mašinama.
Na kraju dana, Red Alert 3 nam donosi tako puno novina, ali ponovo, ne tako dovoljno da bi se smatrao revolucionarnim. Par novih ideja, par starih klišea, grafika koja pari oči glavni su aduti, ali i glavni minusi. Igra će vam sigurno doneti pregršt sati zabave, kako u singleplayer-u, tako i u co-op prelaženju misija ili klasičnim mečevima na skirmish mapama koje su integrisane u igri. Nastavci po kvalitetu definitivno idu nadole, ne zbog kvaliteta same igre, jer je ovo jedan fantastičan naslov na kraju dana, već zato što ideja Red Alert-a prepričava iste priče i programeri se jednostavno vrte u krug. Pored nestašice strategija, ovo je jedan blagoslov svim igračima.
Naziv igre: Red Alert 3
Žanr igre: RTS
Razvojni tim: EA Los Angeles
Izdavač: Electronic Arts
Screenshotovi: Red Alert 3
Datum izlaska: 28. oktobar 2008.
Diskutujte o igri i opisu na forumu.
Minimalna konfiguracija:
CPU: 2.6 GHz Intel Pentium 4 ili AMD ekvivalent
RAM: 1GB
VGA: Nvidia GeForce 6800 256MB ili bolje, ATI Radeon x800xt ili bolje sa podrškom SM2.0
Preporučena konfiguracija:
CPU: Core 2 Quad ili ekvivalent AMD-a
RAM: 2GB
VGA: NVIDIA Geforce 8800GT 512MB ili ATI Radeon 38** 512MB
Verovatno se pitate kako je uopšte moguće zadržati deset miliona igrača na jednom mestu nešto više od četiri godine. Ako i dalje nemate odgovor na ovo pitanje, onda je došlo vreme da probate igru World of Warcraft online i sami se u to uverite. Naime, razvojna kompanija Blizzard je konačno dočekala i taj trenutak kada može reći da je postala ponosni roditelj još jednog čeda, Wrath of the Lich King. Moram priznati da je bilo i nekih špekulacija kako će doći do odlaganja ove ekspanzije (kao što je to bio slučaj sa TBC-om), ali na našu sreću do toga nije došlo. Trinaesti novembar je dan kada je zvanično i zaživeo World of Warcraft: Wrath of the Lich King, a to je i dan kada se postavio još jedan rekord. O popularnosti ekspanzije ovog naslova govori i to da je u prvih 24 časa Wrath of the Lich King prodat u 2.8 miliona primeraka širom sveta (bez Kine) i da se za jedan mesec očekuje prodaja od ukupnih 5 miliona. Ovo zvuči jako zanosno, ali ako uzmemo u obzir činjenicu da se prethodna ekspanzija prodala za mesec dana u 3.5 miliona, a WOTLK za jedan dan u 2.8 miliona kopija, to jasno govori o totalnoj dominaciji ovog MMORPG-a danas. No, da zanemarimo brojke i statističke podatke i da se okrenemo utiscima koje je ova igra ostavila na nas. Da biste mogli istraživati novi Northrend kontinent potrebno je da posedujete lika koji je već na 68 nivou. Ako ste ispunili ovaj prvi i jedini uslov, onda su vam jedra brodova ka novoj zemlji širom raskriljena. Level-ovanje možete započeti u dve početne zone, Borean Tundra i Howling Fjord. Ako ste na strani Alijanse, brod za Borean Tundru će vas čekati u gradu Stormwind City, a za Howling Fjord u luci Wetlands. Ako ste pak poklonik Horde, onda će vaš put krenuti sa kula cepelina ispred gradova Undercity i Orgrimmar. Na prvi pogled mapa Northrend-a izgleda slično kao Outland, ali samo na prvi pogled. Kada počnete otkrivati delove novih zemalja, primetićete da je značajno povećana. Kao što sam pomenuo, postoje dve početne zone sa kojih možete birati dalji put ka maksimalnom nivou. Pored njih tu su i: Dragonblight, Grizzly Hills, Zul'Drak, Sholazar Basin, Crystalsong Forest, The Storm Peaks, Icecrown i Wintergrasp (PvP zona). Svaka od ovih zemalja ima svoju zanimljivu priču propraćenu adekvatnim zadacima. Glavno utočište u igri Wrath of the Lich King predstavljaće nam Dalaran, grad koji je preseljen iz Eastern Kindoms sa svojim domaćinima Krin Tor. Grad je detaljno odrađen i nalazi se na velikom lebdećem kamenu na teritoriji Crystalsong Forest. Kada ga malo bolje pogledate, podsetiće vas na grad iz Aladinovih priča. Dalaran je neutralan grad, kao što je to Shattrath City iz Outland-a, što znači da je boravak moguć i jednoj i drugoj strani. U njemu su dostupni i trgovci svih profesija, portali ka svim gradovima i svim bojnim poljima, reputation osoba Krin Tor rase, čak tri banke i nova instanca Violet Hold. Još u pripremnoj fazi ovog naslova najavljeno je da će quest-ovanje biti jako zanimljivo. Mogu odmah reći da momci iz Bllizard-a nisu lagali. Zadataka ima toliko puno, oko hiljadu samo u wotlk-u, da je moguće level-ovati dva različita lika a da ne morate da ponavljate ni jedan jedini zadatak – sve to jer su nam dostupne dve startne zone, koje se na kraju susreću u poslednjoj, Icecrown. Ima tu raznih tipova zadataka, od skupljanja quest item-a, preko escort quest-ova, do onih koji će vam izmamiti smeh. Ima tu puno složenih zadataka koji su veoma interesantni i koji se ponekad neuobičajeno završavaju, sa ingame animacijama, poput onog kada Alijansa i Horda napadaju Arthas-a, a zli alhemičar vam osujeti planove. Pri rešavanju mnogih od njih imaćete mogućnost da upravljate raznim jedinicama, kao što su: džin, avion, konj, ptica, zmaj itd. Što se tiče profesija, pomenuli smo da se sprema jedna nova, Inscription. U poslednjem patch-u pred ekspanziju, Echos of Doom, predstavljena nam je profesija Inscription i omogućeno nam je da je unapredimo do nivoa 375, kao i svaku drugu. Najveću sličnost možemo naći u Enchanting-u, gde se unapređuju atributi lika, a ne njegova oprema. Moguće je u određene praznine ubacivati Glyph-ove, koji dodaju razne osobine u zavisnosti od klase vašeg lika. Na poslednjem, 80. nivou moguće je staviti 3 Major i 3 Minor Glyph-a po liku. Major Glyph-ovi su nešto važniji i unaprediće vaše ključne stvari (npr. kod mage-a FrostFire bolt, Molten Armor i dr.), dok će minor dodavati ne tako bitne stvari (mage: Polymorph: Pingvin). Inscription zahteva "end game" biljke iz kojih se izvlače neophodni elementi za proizvodnju važnih sastojaka. Takođe, u ovoj profesiji možete praviti i enchanting scroll-ove, sa kojima bi enchanter mogao napraviti svoje proizvode i plasirati ih na aukciju. Pored ovih Glyph-ova, osoba koja poseduje profesiju Inscription moći će da doda određena unikatna usavršenja svom liku. I sve ostale profesije dobile su svoje bonuse. Tako će korisnici Enchanting-a dobiti mogućnost dodavanja atributa u "wand", Jewelcrafting: perfect gem, Blacksmithing: mogućnost pravljenja praznih mesta za gem-ove, Alchemy: produžava flaskove i 20% bolje dejstvo istih, Engineering: dodaju osobine kao što su: rocket-power na čizmama, padobran, haste na rukavicama, Leatherworking: dobija unikatni leg enchant kao i enchant na bracer uz korišćenje Fur Lining osobine, Tailoring; dobija unikatni back enchant koji unapređuje lečenje ili neke druge magije, Mining: dobija 500 na health, Herbalism: mogućnost lečenja od 2000 i Skining: 25 crit rating. Sve profesije podižu maksimalni nivo sa 375 na 450, gde je podizanje poena do 375 znatno olakšano. Što se tiče instanci, što onih za 5 osoba, što onih za 10 i 25, nemam nikakvih primedbi, sem jedne "male": da su se momci iz Blizzard-a malo preračunali. Sama ideja da će svaku raid instancu moći igrati svi igrači u modu za 10 i 25 osoba nije mi se nimalo dopala. U WoW-u postoji jedno nepisano pravilo, a to je da je normalno da samo hardcore igrači mogu da odu na pojedina mesta i da tamo "čiste" boss-ove. Sada to više nije slučaj i javlja se problem koji je puno igrača ostavio nezadovoljnim. Naime, sve raid instance su previše lake, tako da ih je bilo moguće očistiti u roku od pet dana od datuma izlaska ekspanzije. Naravno, Blizzard je odmah odgovorio kako su te početne tamnice previše lake i namenjene su početnim guild-ovima, a da se u predstojećim patch-evima očekuju jedna po jedna end game instanca koja bi trebalo da predstavlja veći izazov. Kako će se sve to optimizovati da bude dostupno igračima u modu za 10 i 25 osoba, ne bih znao reći. Moram pomenuti da su sve tamnice fino dizajnirane i da tu ima puno novih modela neprijatelja. Jedina koja će nam biti poznata je čuveni Naxxramas, koga smo imali čast da vidimo u originalnom delu World of Warcraft-a, ali zbog preterane težine razvojni programeri su odlučili da ga stave kao prvo raid mesto u WOTLK, ne bi li ga videli i ostali smrtnici. Što se tiče onih za 5 osoba, takođe ne predstavljaju ništa veći izazov od raid predela. Evo jednog primera: prvi dan kada sam pokrenuo ekspanziju, ušao sam u prvu tamnicu sa par osoba iz guild-a na 70. nivou i očistili smo je bez problema, zatim smo otišli u onu koja zahteva 72. i nju smo prešli bez problema, i da bi dokazali da je sve ovo previše lako, ušli smo u Drak'Tharon Keep (75. nivo) i nju završili bez nekih preteranih problema. Zatim kada sam došao do 80. nivoa, ušao sam u heroic mod istih instnaci i očistio ceo WOTLK koncept za 5 osoba u neka dva dana. U poređenju sa ekspanzijom The Burnin’ Crusade, ovo je previše pojednostavljeno. Kako će i da li će se uopšte nešto promeniti u predstojećim patch-evima, ostaje nam da sačekamo i vidimo. Ja se iskreno nadam da hoće, inače će doći do masovne pobune! Jedan od verovatno najzanimljivih segmenata svake ekspanzije je uvođenje novih klasa. Kao što je i bilo najavljeno, Wrath of the Lich King je dobio svoju novu, Death Knight. Zbog strukture priče koja prati ovu klasu, level-ovanje kreće od 55. nivoa. U čast iste, dodata je i nova teritorija u Eastern Plagulens, Ebon Hold. Da je akcenat stavljen na ovaj deo igre govori i to da su početni zadaci jako zanimljivi. Cela priča je fenomenalna, prosto rečeno, Death Knight je ušao u World of Warcraft svet na velika vrata. Sve rase u WoW-u mogu da odaberu Death Knight-a, jedini uslov je da imate lika koji je već 55. nivo. Priča polazi iz Ebon Hold-a, kada počinjete da služite moćnom Arthas-u, no kasnije kroz Battle of Battle for Light's Hope Chapel otkrivate njegovu izdaju i odlučno krećete u osvetu. Baza udaraca zasniva se u borbi prsa u prsa. U arsenalu oružja u mogućnosti je da koristi sve vrste mačeva, sekira i noževa, ali u odsustvu štita. Ovaj nedostatak zamenjuju rune koje se mogu ubacivati u oružja, tako da oni dobiju neku određenu moć. Pomenute rune se ne koriste samo za dodavanje snage u oružja, one predstavljaju glavnu snagu Death Knight-a. Svi udarci ove klase zasnivaju se na korišćenju tri različite rune, Blood, Frost i Unholy. Kombinacijom udaraca troši se po jedna runa ili, ako je neki udarac složeniji, onda dve ili tri. One se nikada ne mogu sve potrošiti, već se vremenski regenerišu, ali korišćenjem istih punimo skalu Runic Power koja nam otključava nešto kompleksnije udarce. Kao što imamo tri različite rune, imamo i tri različite skale talenata. Postoji Blood, Frost i Unholy stablo. Pri porastu nivoa, kao kod svake klase, otključavaće nam se određeni broj talenata koji se upotrebljavaju na određenom stablu. Odabir između ova tri stabla zavisi i od toga kako želite da koristite ovu klasu. Blood stablo je dobro po velikoj regeneraciji života, što se može iskoristiti u PvP obračunima. Frost je jako koristan za tenkovanje, jer ima povećani "Health" i veći armor, a Unholy može da se koristi kao DPS ili pri level-ovanju i farmanju. Ostale klase nisu pretrpele skoro nikakve izmene. Na 78. nivou svaka je dobila po dve nove mogućnosti i mnoštvo unapređenja starih na svakom parnom nivou. Segment Player vs. Player još nije doživeo svoju ekspanziju. Naime, se čeka taj famozni patch koji bi doneo početak nove Arena sezone i aktivaciju nove Arena mape. Za sada dostupni su samo PvP okršaji u Wintergrasp-u i novo bojno polje Strand of the Ancients, koje predstavlja staro ostrvo Titan-a i nalazi se južno od Dragonblight-a. Okršaj počinje tako što se i jedna i druga strana iskrcava brodovima na plažu i zauzima početnu bazu. U daljem toku meča tim može odabrati da li će se braniti ili napadati. Cilj je da se prodre do neprijateljske baze i obezbedi pobeda. Da bi došli do nje, potrebno je proći nekoliko utvrđenja, a na tom putu pomoći će nam "siege weapons". Postoji nekoliko vrsta ovih mašina, među kojima su: The Demolisher, Forsaken Catapult, The Siege Engine, Flying Machine i Goblin Shredder. The Demolisher predstavlja mašinu koja ima mogućnost napada na daljinu, a takođe i blizinu. Poseduje i RAM koji pomaže u opsadi građevina. Može da ponese do tri igrača koji napadaju sa vozila dok je u pokretu. Forsaken Catapult je nešto sporiji i manji od Demolisher-a. Ima samo napade na daljinu i nije u mogućnosti da ponese igrače. The Siege Engine može da napada samo na blizinu. Ima mesta za osobu koja brani vozilo i za vozača. The Siege Engine predstavlja najveću pretnju za građevine. Flying Machine služi za bombardovanje neprijatelja iz vazduha. Jako je ranjiv od strane protivvazdušnih napada. Goblin Shredder je antivazdušna jedinica. Njegovi napadi svode se na rakete koje prate leteće jedinice. Može da se brani sečivima u blizini. Borbe su ovde jako zanimljive i ne traju previše dugo. Drugi vid PvP okršaja predstavlja PvP oblast Lake Wintergrasp. Samim ulazom u ovu zonu prelazite u PvP mod i pristupate jednoj zaraćenoj strani. Možete napadati ili braniti tvrđavu, u zavisnosti da li ju je vaša strana prethodno zauzela. Jedini cilj je zauzeti tvrđavu u što manjem vremenskom periodu ili, u suprotnom, odbraniti. Ona ekipa koja ostvari pobedu dobija "world buff", koji dodaje 5% više reputacije i mogućnost preuzimanja "Wintergrasp Marks of Honor" koji se može zameniti za pojedine stvari. Ima tu još puno sitnica koje su došle zajedno sa novom ekspanzijom. Jedna od najzanimljivih je svakako Achievement sistem koji je pokrenuo sve igrače da igri pristupe malo angažovanije . Ukupan broj ovih zanimacija iznosi 750 i kreće se od opsega lakih zadataka do previše teških (hm, kako za koga!). Ovaj sistem nagrađen je sa nekoliko titula (za prvog ko je došao do lvl 80 na serveru, za prvu očišćenu instancu na serveru) pa sve do achievement-a za sve otkrivene mape, za maksimalan nivo profesija itd. Patch Echo of Doom nam obezbeđuje da posećujemo berberina u svim glavnim gradovima, menjamo frizuru, bradu, stavljamo pirsing – za određeni broj zlatnika. Ovo je moguće uraditi neograničeni brojkoliko god puta. Ima tu i puno novih "mount-a", što letećih, što kopnenih. Najupečatljiviji je svakako Mammoth, veliki slon koji sa sobom vodi dva trgovca, a tu su i razni zmajevi, ali i nekoliko koje je moguće napraviti: Magnificent Flying Carpet (leteći ćilim, mogu ga praviti Tailor-i), Mechano-hog (H) (motor pravljen od strane Engineer-a, jako skup!) itd. Kao što je i bilo za očekivati, leteći mount je i WOTLK-u moguć, ali tek od 77. nivoa, kada za 1000 zlatnika kupujete mogućnost letenja po hladnom vremenu. Već smo pričali da grafička strana igre može predstavljati propust, ali ovoga puta momci iz Blizzard-a su nas prijatno iznenadili. Može se reći da je grafika u Wrath of the Lich King pravi melem za oči. Fenomenalno dizajnirane zemlje propraćene su još boljim teksturama da će vas pojedini delovi ostaviti bez daha. Ubacivanjem novih efekata stvara se utisak da se uopšte ne radi o istom World of Warcraft-u, već da je to sasvim druga igra. Prosto je neverovatno kako igra, ciji je endžin star četiri godine, izgleda ovako fenomenalno uz skoro neprimetno povećavanje zahtevnosti. Da bi ceo doživljaj bio kompletan, tu je i muzička podloga koja sve ovo verno prati. Blizzard je majstor za zvuk u svim igrama, tako da na ovom segmentu nisam ni očekivao propuste. Nakon silnih pohvala stiže onaj teži deo: izvući zaključak iz celine. Nekome će možda izgledati da sada previše hvalim ovaj naslov – a ja se nadam da će se većina složiti sa mnom – no, činjenica je da je druga ekspanzija donela puno novih stvari uz prisustvo neprimetnog broja propusta. Igra briljira, od nove klase, preko zemalja, instanci, novih modela likova, pa sve do grafike, uz pratnju fenomenalnog zvuka. Očekivanih bug-ova prosto da nema (pored dva do tri quest-a), tako da ne bih mogao ukazati na neke negativne strane. Jedina zamerka koju bih možda uputio su previše lake instance, ali se iskreno nadam da će ubuduće biti teže. Ovaj naslov bih preporučio svim ljubiteljima RPG žanra, ali i ostalim ljubiteljima zabavnog softvera.