Grand Theft Auto V

GTA 5 Announced: Rumours Roundup

Rockstar's Grand Theft Auto 5 is coming... and we round up all the rumours from release date to multiplayer to the Wii U version

GTA V has been officially announced by Rockstar Games. The first reveal trailer is due to drop on 2nd November, and the game's official logo is now on the developer's official website.

We've rounded up all of the GTA V rumours so far, in an attempt to second-guess what the new game might involve.

GTA 5 Is Officially Unveiled
25 October 2011 - Rockstar reveal the logo for the game, confirming that GTA 5 is in development. The logo was accompanied with confirmation that a trailer will be released a week later on the 2 November.

It’ll Feature MotionScan Technology
21 July 2011 – The costly – but impressive – technology seen in L.A. Noire has been rumoured to be making its way to GTA 5 for some time now. Brendan McNamara of Team Bondi stated in an interview that he believes Rockstar is considering it.

However, when quizzed about whether this meant GTA 5 would likely see MotionScan being utilised, McNamara put some doubt on the feasibility of using MotionScan, “Grand Theft Auto is incredibly huge, so you’ve got all the problems of how big the cast would be and how many lines you would have to record.”

24 May 2011 – Rockstar then revealed at the release of L.A. Noire that the tech was far too expensive, and therefore unlikely to find a use for it again. In fact, two job postings at Rockstar North in May seemed to suggest more traditional facial animation methods might be considered for whatever project the team are working on.


Considering the size of GTA games and its myriad characters, MotionScan would likely prove too costly to implement into GTA 5. For now, it seems unlikely that MotionScan will be implemented into the next Grand Theft Auto.

GTA V Will Be A Wii U Launch Title
21 July 2011 – Prior to E3 2011, when the general buzz for Nintendo’s next console was at its peak, a rumour that Rockstar would be revealing its next GTA game was commonplace, some even suggesting that the game would be a launch title for Nintendo’s Wii U.

The event came and went without any mention of GTA 5, however the rumour remained. During an interview with Take Two’s Strauss Zelnick, Rockstar’s possibility of developing for the Wii U was discussed, to which he replied, “They [Rockstar] support the platform and they were pretty excited about what they have seen.” Zelnick continued, saying possible Rockstar development “will be driven by economic opportunity and creative opportunity.”

In other words, if the Wii U proves to be a financial success for Nintendo, then Rockstar will – of course – develop for the platform. As such, it seems unlikely that GTA 5 will make it to the Wii U at all, since its more likely that the game has been in development for Xbox 360 and PS3 for many years already.

GTA 5 Will Release In 2012
1 July 2011 – Rumours began to fly prior to E3 2011 this year that seemed to suggest the next GTA was ready for an announcement. Considering the previous information leaks surrounding the potential characters for GTA 5 and suggestions that it may currently be in testing stage, it is inevitable that Rockstar’s next blockbuster is likely to blow cover soon.

While E3 didn’t see a GTA reveal this is still a sentiment analysts seem to agree with, as Rockstar’s continuation of its contract with Take Two seems to confirm. In fact, Take Two’s comment on the deal adds even more weight to a 2012 release date, in which it stated Rockstar has “a very strong pipeline of titles in development.”

In response to the contract extension, analyst Jesse Divnich at EEDAR told NowGamer “Personally I’d go for November 2012. The market has been so over-saturated with FPS that there is and will be considerable demand for sandbox action-based titles for the next 3 years.”

While there’s no hard evidence to suggest that GTA 5 will be released in 2012, GTA 4 was released in 2008, making a respectable four-year gap between releases. That’s a plausible time frame for development, especially considering Rockstar already has its RAGE engine ready to go. We’re expecting 2012, then, and wouldn’t be surprised if Divnich’s suggestion of November turned out to be spot on.

Existing Characters To Return In GTA 5
29 March 2011 – It’s something of a staple in GTA games, as cameos and recurring characters make their way into each entry. GTA 5 will no doubt be the same, but we’ve already seen hints to suggest a couple of characters that may feature.

Patrick “Packie” McCrery, close cohort to GTA 4’s Nico Bellic, was last seen at the end of Ballad Of Gay Tony – widely considered the end of the GTA 4 tale – during the credits, as he steps out of a taxi and enters Francis International Airport. Will we see Packie in the next GTA 5, regardless of setting?

Second is the character James Pedeaston, a radio host who was arrested in Sri Lanka for child molestation. A leaked roll call, which is expected to be future characters for GTA 5, highlighted the potential return for this character. The description, intended to inform possible voice actors of the characters, read “a man-boy love activist who just got released from an Indonesian prison.”

As mentioned, it’s highly likely that GTA 5 will feature a handful of cameos and returning roles, so expect to see these two in the next Grand Theft Auto.

There Will Be More Than One Playable Character
GTA 4 and its DLC saw something of a shift in story-telling mechanics, which had players take the role of three different playable characters – each of who are connected together, briefly, as part of the Museum Piece mission in GTA 4. There’s a chance that this unique feature will actually be a focus of GTA 5, with multiple playable characters throughout the main campaign without the addition of DLC.

To add weight to this rumour, a leaked character list detailing a number of people involved in a Take Two game codenamed ‘Rush’, many of who seem a perfect fit for a GTA game. This list – intended as descriptions for potential voice actors – even alludes to some likely protagonists.

The De Silva brothers seem like the most likely main characters: Simon, Albert and Kevin De Silva each have a more detailed description, though Kevin’s details don’t pin him as a typical Rockstar protagonist.

Another potential main character from the casting call could be Mitch Hayes – a “wise cracking, highly successful FBI agent” with “a sense of humor”. Or, alternatively, Chad, a “misogynist Beverly Hills party boy. Made money, but not as cool as he thinks he is.”

These are just a handful of the characters detailed, with perhaps many more to come, but it seems likely that there will be more than one main character, especially considering the route Rockstar took with the Lost And The Damned/Ballad Of Gay Tony DLC.

Our guess is there will be three distinct character types: a hard-up actor looking to regain success, the traditional gang character and a dodgy lawyer.

Multiplayer Will Return In GTA 5
8 March 2011 – A job advertisement for Rockstar’s London office suggests multiplayer could make a return in GTA 5.

The job listing read “We are seeking a talented Gameplay Programmer to develop systems related to gameplay and player [in]teraction for the multiplayer part of our current next-gen title (PS3/Xbox360)”, highlighting both current generation and consoles as a necessary details.

While this could relate to Max Payne 3 – a series not known for its multiplayer – it’s more likely that Rockstar is hiring for another multiplayer component its next GTA game, just like GTA 4 and even Red Dead Redemption did previously.

We’ll have to wait and see if Max Payne 3 reveals a multiplayer mode prior to release, but for now it’s safe to assume multiplayer will return.

GTA 5 Will Be Set In Hollywood, Modern Setting
7 March 2011 – The combination of the leaked casting call and registered domain names hint at a number of things: firstly, the likelihood that GTA 5 may well be set in a Hollywood location, and perhaps a return to Vinewood and Los Santos.

For example, many of the characters in the casting call refer to a California/Hollywood setting. Many of the roles specifically refer to Beverly Hills or California, while others describe the types of characters you might expect to see in Hollywood.

Similarly, the use of domain names – especially ones such as LifeInvader.com, which is probably a Facebook parody – alludes to a modern setting; a step away from the last time GTA visited a 1990s-era Vinewood in San Andreas.

There’s pretty solid proof suggesting that GTA 5 will be set both in the modern day and in a Vinewood, Los Santos or San Andreas setting. We’d be surprised if it wasn’t.

GTA 5 Will Feature Corrupt Bankers/Solicitors
25 February 2011 – Prior to revealing the casting call of potential GTA 5 characters, Superannuation found a set of five domain names that seem to suggest possible GTA 5 websites. A month later, another set of sites were uncovered that matched the typical Grand Theft Auto humour.

Many of these seem related to banking and solicitors, such as carolinabrokers.com, californiahomesbroker.com and myrtlebeachattorney.com. This suggests there will be a larger focus on lawyers and bankers, either as a playable character or a string of related missions.

GTA 5 will feature multiple endings and moral choices
28 October 2011 - Another rumour that seems to be popping up a lot online is that GTA 5 will feature more moral decisions such as choosing to kill or ally with Playboy X in GTA IV. There is also a rumoured four endings – two good, two bad – that will be achieved by making certain choices throughout the plot.

GTA 5 will feature co-op
30 October 2011 - as with most games these days, co-op is being heavily rumoured at the moment without a single shred of evidence. If true, will this mean co-op for the whole plot, or a self-contained story arc? Throw us a bone Rockstar.

GTA 5 is coming out in 2012
2 November 2011 - This is a tricky one, as countless industry analysts have been throwing their own predicted dates into the ring, making the whole release date issue a tad blurry. While the analysts agree that 2012 is the release year, the actual month varies depending on which one you listen to.

May, July and November have all been touted, but there are possible hints in the trailer. In the scene that shows a house being sold, you can see the words ‘For Sale’ on a sign, and right below it, the house number ‘2405’, or 24 May 2012. 

24 May is the same day that the song in the trailer, 'Ogdens' Nut Gone Flake' by Small Faces was originally released in 1968. Is this just coincidence, or a clever piece of subliminal messaging by Rockstar?

GTA 5 will launch on PS3, Xbox 360
2 November 2011 - Nothing has been confirmed so far, although if GTA 5 is out next year, then it’s a safe bet that the game will appear on PS3, Xbox 360 and PC. Given the quality of the trailer, it appears that PC will be a launch format, rather than a postponed release six months down the line, but this remains to be seen.

GTA 5 will launch on PC
2 November 2011 - Again, the visual quality of the trailer suggests that GTA will launch on PC, or use the format as its lead platform. However, Rockstar has yet to announce any platforms for the game.

However, an anonymous 4chan forum member stated that they have seen the game running on PC, and explained that, “PC comes out on launch and is being ported by [Rockstar] Leeds. From what they’ve shown us, it is optimised much better than GTA IV.” Rockstar is yet to confirm or deny.

GTA 5 will revolve around money
2 November 2011 - The five-dollar motif on the ‘V’ in the GTA 5 logo is a dead giveaway, but rumours are currently flying around about a massive drug trade in San Andreas. Several groups will allegedly fight for the stash throughout the game, and will stop at nothing to claim it. If true, this could make for a great plot.


Tommy Vercetti isn't in GTA 5
4 November 2011 - We've seen a lot of people theorising that the man with dark hair in the GTA 5 trailer is Tommy Vercetti from Vice City. However, casting agent to Vercetti voice actor Ray Liotta debunked the actor's involvement in the game.

Our argument: If you're going to cast Vercetti, why not get Liotta, and why would the actor turn down starring in one of the biggest games of the generation? It just doesn't add up. But, could the man in the trailer be Claude?

GTA 5 will feature gang turf wars
5 November 2011 - This is a fairly new rumour, suggesting that gang turf wars are back and will include several outfits, including the 57th Ballas and the Eastside Azteca gang. Each gang allegedly has its own graffiti tags, and word is you can even create your own designs to spray around at will.

The military will return in GTA 5
5 November 2011 - The painful six-star wanted level is rumoured to return in GTA 5, and this time it will see you hounded by the military. In GTA 5 however, they are supposedly referred to as ‘National Guard’.

Prototype 2

VIDEO RECENZIJA - James Heller je agresivni crnac koji voli puno psovati, a kada zahvaljujući Alexu Merceru postane super-mutant, zabavne stvari se počnu događati. Pod time podrazumijevamo puno krvi. Jako puno krvi.


Brzim sprintom po zidovima nebodera u par sekundi se nađete na vrhu, bacite se s krova i preletite par stotina metara kako bi upali u neprijateljsku bazu. Prva dva vojnika rasječete napola prije nego što su stigli shvatiti što se događa, trećeg dekapitirate sa stilom, a četvrtog bacate prema helikopteru koji je taman krenuo pucati po vama. To nije bilo dovoljno za potpuno onesposobiti helikopter, pa ste skočili u zrak 20 metara i uhvatili neprijateljsku letjelicu žilama kojima ste okolne objekte i ljude bacili prema njoj golemom brzinom. Helikopter je eksplodirao, a ubijanje nekolicine preživjelih neprijatelja bio je rutinski posao, svejedno obavljen u stilu i s puno krvi. Iz baze išetate ponosni što ste upravo izvršili fin masakr nad neprijateljskom đubradi koja vas, unatoč debeloj brojčanoj nadmoći nije uspjela ozbiljnije povrijediti.

Činjenica je da smo svi mi zapravo pomalo sadistički nastrojena bića kojima prethodni scenarij zvuči dosta zabavno, zar ne? Pogledajte onda našu video recenziju Prototypea 2 jer smo posebno pazili da takvih scena nikako ne nedostaje. No ukoliko ste više čovjek od teksta, ignorirajte video ispod i uposlite taj kotačić na mišu - tekstualna recenzija je ionako malo detaljnija.


Neki od vas su možda malo moralnije osobe, pa im gore spomenuto brutalno i bezumno nasilje treba opravdati nekim uvjerljivim razlogom, tipa - spomenuti vojnici su zle osobe koje nikada nisu kupile igru ili album već ih uvijek preuzimaju putem torrenata. Nedovoljno dobar razlog? Okej, vojnici slušaju cajke, ali se za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti svejedno nalaze u prvim redovima na koncertu Marka Perkovića Thompsona s podignutom desnicom u zraku. Plastična krunica i crna majica s velikim, ušatim slovom „U“ included. To je već sasvim okej razlog za spomenutu brutalnost, no za svaki slučaj ćemo ga ipak još bolje opravdati - vojnici su zle i nemoralne osobe koje nemilosrdno ubijaju civile i provode užasne pokuse na njima. Eto. To je sada sasvim u redu.

Poanta ovog uvoda, koji je opet dosta duži nego što je to bila prvobitna namjera jest: bezumna, brutalna open-world akcija i iživljavanje na neprijateljima poput onog u prvom paragrafu uvijek prolaze. Upravo takav naslov bio je prethodnik igre koju danas recenziramo, Prototype - igra s jako zabavnim gameplayom, no određenim problemima koji su spriječili da postane jedna od onih igara o kojima ćemo pričati unucima tijekom zimskih noći uz upaljenu vatru u kaminu.

ZA MENE SAMO PRIRODNO...

Dakle, ovaj put se nalazimo u čizmama Jamesa Hellera, čovjeka čiji su kćer i žena ubijeni, a on za njihovu smrt okrivljuje Alexa Mercera, momka s kojim smo se zabavljali u prvom dijelu. Upravo ga šjor Alex zarazi svojim virusom, zbog čega dobiva mrvicu natprirodne moći dosta slične njegovima, a ubrzo otkriva i da stvari nisu onakve kakvima se čine na prvu. Pravi zlikovci u ovoj priči su GENTEK znanstvena korporacija zajedno s Blackwatchom, vojnom silom koja bi trebala zaštiti civile od virusa, no zapravo ih koristi za brutalne eksperimente i praktički hrani čudovišta nevinim ljudima. Eto opravdanja za brutalno kidanje organa zlim vojnicima, woo!

Heller je samo agresivac koji nije sposoban sklopiti inteligentnu rečenicu bez bujice psovki.
James Heller je crnac, odluka kojom su developeri očito htjeli pokazati kako sve rase mogu jednako uvjerljivo kidati udove zlikovcima. Živjela jednakost! Priča se pomalo raspliće kroz stilski zanimljivo odrađene cutscene koje se prikazuju kada konzumirate određenu metu. Da, konzumirate. Važno je zdravo se hraniti. Likovi u priči su dosta slabo razvijeni, za nikoga vas neće biti ni najmanje briga briga, a većina meta koje trebate proždrijeti ionako izgleda jednako - ili su vojnici ili znanstvenici. Naš protagonist trebao bi biti emotivac koji je dosta pogođen smrću svoje obitelji, no zapravo je samo agresivac koji nije sposoban sklopiti inteligentnu rečenicu bez bujice psovki.

VITICE, HRANJENJE, TENKOVI, PAŠTETA

Doduše, očito je kako je i ovaj put sama priča element igre kojemu je posvećeno manje pažnje, dok je fokus na uistinu zabavnom gameplayu. Kao što smo spomenuli, naš Heller izuzetno je moćan frajer koji se po ovom open-world New Yorku može iživljavati na doista raznolike načine. Njegove ruke zahvaljujući vrckavom virusiću po potrebi se pretvaraju o oružja poput golemih kandži, smrtonosnih vitica, dalekometnog biča, kamenog štita za obranu od projektila... Jedan od impresivnijih načina oduzimanja života jadnim i nespremnim vojnicima jest kreiranje crne rupe pomoću spomenutih vitica, koja jadnike uvuče unutra, a zatim čisto usput i eksplodira te raznese pola kvarta. Jer zašto ne.

Koje ćete od nekolicine impresivnih oružja iskoristiti u zadanom trenutku odlučujete postavljanjem jednog oružja na lijevi klik miša, a jednog na desni, tako da zapravo možete izvoditi raznolike kombinacije koje vam u tom trenu padnu na pamet i najbolje odgovaraju situaciji.

Prototype 2 screenshots

Ukoliko niste igrali prvi dio, ta činjenica ne bi trebala predstavljati prevelik problem, budući da je igrina priča gotovo posve odvojena od prethodne. Možda će vam trebati mrvicu duže da se „ufurate“ u igrinu mehaniku i kontrole nego nekome tko je igrao, no rekao bih da je, odokativno, riječ o maksimalno pola sata navikavanja. Već u samom početku osjećate se dosta nadmoćni u odnosu na vojnike, no tada su još sposobni predstavljati određen problem ukoliko su debelo brojčano nadmoćniji i imaju pokoji helikopter ili tenkić. S vremenom naš agresivni crnac dosta napreduje i dobiva nove moći pa je bez ozbiljnijeg problema sposoban u par minuta razvaliti sve što se miče usred neprijateljske baze. To je ujedno i jedan od igrinih problema – rijetko predstavlja ozbiljniji izazov, neprijatelji doduše s vremenom postaju opasniji i kompliciraniji za ubijanje, no njihov napredak je prilično inferioran u odnosu na Hellerov pa ćete se rijetko naći u situaciji s ozbiljnijom opasnošću umiranja.

Tupastim vojnicima nikad nije pretjerano čudno što njihov poznanik odjednom iz razonode trčkara po zidovima obližnje zgrade.
Spomenuli smo takozvano konzumiranje, proces u kojem Heller praktički proždre metu, čime si poveća health, a ujedno može i preuzeti njen oblik te na taj način zavarati neprijateljske vojnike. Pomalo je smiješno što tupastim vojnicima nikad nije pretjerano čudno što njihov poznanik odjednom iz razonode trčkara po zidovima obližnje zgrade. Igra tako ima i taj stealth element, u kojem određenu metu trebate konzumirati bez da vas itko vidi, što se obavlja procesom tihe eliminacije (odnosno opet - konzumacije, ali konstantno ponavljanje te riječi malo retardirano zvuči) jednog po jednog neprijatelja u metinoj blizini, dok jadnik ili jadnica ne ostanu potpuno sami. Jednolikost pokušavaju spriječiti i različiti bonusi koje igra daje u određenim situacijama, a koji traže ubijanje na specifičan način i trude se unijeti malo raznolikosti.


Prototype 2 screenshots

Heller može pokupiti bilo koje oružje ubijenog neprijatelja i iskoristiti ga protiv njegovih suboraca, no puno više zabave pruža ubijanje vlastitim rukicama preobraženima u sredstva za brutalnu egzekuciju i destrukciju. Također, nakon nekog vremena moći ćete uredno upadati u neprijateljska vozila i voziti ih, usputno pucajući po njihovim pravim vlasnicima. Zgodna novina, no vjerojatno je nećete pretjerano koristiti, budući da ste dosta brži, pa i destruktivniji van vozila.

Osim glavne kampanje, igra ima onaj element esencijalan za open-world naslove: sporedne misije te stvari koje možete skupljati po gradu. New York je podijeljen na tri zone, a svaka ima nekolicinu usputnih zadačića: jazbine koje treba počistiti od zaraženih, vojničke baze koje treba sravniti sa zemljom te „crne kutije“ koje treba pronaći, a koje ujedno pomažu u otkrivanju dijelova priče. Problem s misijama, posebno u glavnoj kampanji jest repetitivnost - gotovo uvijek se na kraju svedu na konzumiranje određenog frajera kako bi otkrili njegov dio priče i svoju sljedeću metu. Do samog cilja vodi impresivna količina destrukcije i krvi, no koliko god se dobro zabavili u procesu, bilo bi fino da su ciljevi ponešto raznovrsniji. Za završavanje glavne kampanje i sporednih misija potrebno je nekih 15 sati.


Prototype 2 screenshots

Naš nemam-obitelj-ali-jebeno-puno-psujem junak napreduje na dva načina standardnim RPG level-upanjem kada skupi dovoljno XP bodova, a tada možemo izabrati segment koji nam u tom trenutku djeluje najoptimalniji za unapređenje (poput brzine kretanja, količine healtha, snage i slično), dok raznolika zanimljiva unapređenja svojih mutacija dobiva i obavljanjem sporednih misija.

TEHNIKALIJE. TEHNIKA. LIJE.

PC verzija izgleda ponešto bolje nego njeni kolege na konzolama. Tu su veći draw distance te ponešto povećan framerate zbog kojeg opaka klanja na računalima izgledaju malo kvalitetnije ukoliko imate dovoljno jaku konfiguraciju. Doduše, grafika je još uvijek samo prolazna, usudili bi se reći i pomalo ispodprosječna, što developer može pokušati opravdati brzinom Hellerovog kretanja po gradu te golemom broju jedinica koje su često na ekranu u većim bitkama. Cut-scene su stilski zanimljivo odrađene, sastoje se samo od crne i bijele boje visokog kontrasta te povremenih bljeskova crvene ili plave te dramatične montaže. Ovaj stil koristi se i kada Hellerov health postane nizak kako bi upozorio na ozbiljnu mogućnost smrti u bliskoj budućnosti.


Prototype 2 screenshots

Kontrole i kamera mogu biti malo problematični, posebice kad se traži preciznost. Recimo, ako u grupi od nekoliko desetaka vojnika trebate na brzinu pokupiti samo jednog, teško da će vam to isprve poći od ruke. Prototype 2 igra je koju nije nemoguće igrati s mišem i tipkovnicom, no puno prirodnije joj „leži“ gamepad. Mišonji se zna dogoditi i da bude malo problematičan te zastajkuje radi povremenih naglih promjena FPS-a.

ZAŠTO SEDAMDESETJEDAN?
Prototype 2 možda ne donosi velike inovacije u gaming, možda nema najinteligentniju priču , kvragu, možda nije ni grafički savršen, ali jedno je sigurno - prokleto je zabavan. Svi smo mi mali sadisti koji uživaju u bezumnom te brutalnom nasilju i destrukciji, kao i osjećaju slobode te nadmoći.

Spomenute mane igri bi zbog zabavnog gameplaya oprostili da se i u tom segmentu nije našao koji problem, poput repetitivnosti misija te činjenice da igra ne predstavlja ozbiljan izazov. Naime, ritam igre je dobar, svakih par sati dobijete neku novu sposobnosti i napredujete, čime postajete sve moćniji, no težina i jačina neprijatelja ne raste proporcionalno sa snagom našeg junaka. Nažalost, ni ovo neće biti igra o kojoj ćemo pričati unucima, no sigurni smo kako vam svejedno može pružiti sate brutalne zabave prijeko potrebne po ovim vrućinama.

Limbo opis

Najbolji pisci kažu puno sa malo reči. Vrhunski muzičari čine čuda i sa nekoliko tonova - setimo se samo početka pesme High Hopes, grupe Pink Floyd. Playdead Studios uradio je istu stvar sa igrom Limbo, ali u sferi gejminga.

 Kada počnete da igrate Limbo, možda se budete osećali ambivalentno, ali kako vreme prolazi, volećete ovo remek-delo sve više, ako budete spremni da prihvatite dizajnerska ograničenja koja su tvorci igre sami sebi nametnuli. Ova igra postiže neverovatno puno kontrolnom šemom koja je jednostavnija od Super Marija: kretanje, akcija i skok - sve što je potrebno za jezivu Tim Bartonovsku (iz najboljih dana) avanturu kroz Čistilište ili drugo mesto po vašem izboru.

 Kontrolna šema je samo jedan od elemenata koji je minimalan. Limbo govori priču o dečaku u potrazi za svojom sestrom. Toliko. Dizajnerski pristup je mračan i melanholičan, jeziv i zaista uznemirujuć, ali samo kroz igru mraka i sivkaste svetlosti, sa zvučnom podlogom koja je fantastična, jer je jedva ima. Protagonist je bezličan, ali sa namerom: on je forma koju igrači sami trebaju da napune sadržajem.

 Takav je ceo Limbo: ovde se ne traži nešto kroz igru, nego se od nečega beži. Protagonist je konstantno sam, ali mi njegova osećanja ne znamo. Ono što znamo je, da dok igramo Limbo, osećanja koja bi glavni lik trebao da ima, rađaju se u nama. Retki susreti sa neprijateljski raspoloženom decom bude želju ne za sukobom, već za nekom konfirmacijom ljudskosti, kontakta, možda čak i topline.


Ali malo je ljudskosti kada bez trunke osećanja radite ono što morate: vučete mrtva tela, kako bi ostali živi. Možda nema ljudskosti, ali nema ni zla. Limbo je, iako na momente brutalan, vrednostno neutralan. Okruženje je glavni protivnik, a ono se ne može okarakterisati klasifikacijama koje bi inače koristili.

 U ovoj igri umiraćete puno puta - jer to je jedini način da naučite kako da je igrate. Kada je završite, zavisno od onoga što ste tražili, možete da volite kraj igre, koji će, onda, izgledati kao jedini mogući “zaključak”, ili da budete razočarani besmislom, ali ne zato što je igra takva, već isključivo zbog individualnog doživljaja. U svakom slučaju, teško je naći individualniji puzzle platformer, koji je toliko otvoren za interpretacije.

 Zato je Limbo prava umetnost. Ne možemo da damo odgovor na ono što je Playdead hteo da kaže, pa zato moramo da pronađemo naša objašnjenja, u vidu onoga što osećamo dok igramo ovaj naslov, koji toliko dobro izgleda da je svaki frame pogodan za idealnu desktop pozadinu.

 Da li se radi o napuštenoj fabrici ili “prirodnom okruženju” Limbo toliko dobro izgleda da skreće pogled svakog ko se nađe u prostoru gde igrate. Ne odigrati ovo remek-delo znači propustiti obaveznu gejmersku lektiru ove godine.

 Iako metaforična priča o usamljenosti, koja atmosferom možda podseća i na neke spotove Mobija, Limbo postaje nešto klasičniji puzzle platformer u poslednjoj trećini igre. Iako tada i dalje zadržava svoju jedinstvenu atmosferu, igra se približava konvencionalnijim rešenjima, što je pokazatelj da Playdead i nije ostao dosledan u svojoj viziji do kraja.

 Bez obzira na ovu blagu “nedoslednost” velika nepravda je ispravljena, jer je ova igra konačno izašla za PC i Playstation 3. Nemojte je popustiti.

Ali malo je ljudskosti kada bez trunke osećanja radite ono što morate: vučete mrtva tela, kako bi ostali živi. Možda nema ljudskosti, ali nema ni zla. Limbo je, iako na momente brutalan, vrednostno neutralan. Okruženje je glavni protivnik, a ono se ne može okarakterisati klasifikacijama koje bi inače koristili.

 U ovoj igri umiraćete puno puta - jer to je jedini način da naučite kako da je igrate. Kada je završite, zavisno od onoga što ste tražili, možete da volite kraj igre, koji će, onda, izgledati kao jedini mogući “zaključak”, ili da budete razočarani besmislom, ali ne zato što je igra takva, već isključivo zbog individualnog doživljaja. U svakom slučaju, teško je naći individualniji puzzle platformer, koji je toliko otvoren za interpretacije.

 Zato je Limbo prava umetnost. Ne možemo da damo odgovor na ono što je Playdead hteo da kaže, pa zato moramo da pronađemo naša objašnjenja, u vidu onoga što osećamo dok igramo ovaj naslov, koji toliko dobro izgleda da je svaki frame pogodan za idealnu desktop pozadinu.

 Da li se radi o napuštenoj fabrici ili “prirodnom okruženju” Limbo toliko dobro izgleda da skreće pogled svakog ko se nađe u prostoru gde igrate. Ne odigrati ovo remek-delo znači propustiti obaveznu gejmersku lektiru ove godine.

 Iako metaforična priča o usamljenosti, koja atmosferom možda podseća i na neke spotove Mobija, Limbo postaje nešto klasičniji puzzle platformer u poslednjoj trećini igre. Iako tada i dalje zadržava svoju jedinstvenu atmosferu, igra se približava konvencionalnijim rešenjima, što je pokazatelj da Playdead i nije ostao dosledan u svojoj viziji do kraja.

 Bez obzira na ovu blagu “nedoslednost” velika nepravda je ispravljena, jer je ova igra konačno izašla za PC i Playstation 3. Nemojte je popustiti.

Video igre, uvod

Videoigra je igra koja se igra pomoću racunara ili igraćih konzola priključenih na računalo ili TV. U novije vrijeme videoigre su jedan od najpopularnijih oblika zabave u svijetu, a postaju i sve važnijigospodski čimbenik mnogih zemalja.

Osnovni zahtjevi videoigara su izlazni grafički uređaji (najčešće monitor), te ulazni grafički uređaji. Novije igre zahtijevaju graficki procesor i mrežnu opremu. Videoigre se iz dana u dan razvijaju i poboljšavaju im se tehničke karakteristike, a što vrijeme dalje odmiče i videoigre postaju naprednije, tako im se povećavaju hardverski zahtjevi tako da su potrebna sve snažnija računala da bi ih se moglo pokretati.Postoji mnogo žanrova videoigara, a samo neki od njih su RPG-ovi, akciske igrice, pucacine (iz prvog i trećeg lica) i platformske igre. Danas one najčešće dolaze na CD-ovima ili DVD-ovima, a nekada su dolazile na ROM cartridgeima. Neke se videoigre mogu i skinuti s Interneta. Uređaj koji se koristi za igranje igre doma se zove konzola. Postoji i postojalo je mnogo vrsta konzola i kućnih računala namijenjenih za igranje; neke od prvih su Atari 2600, Sega Master System i Nintendo Entertainment System u 80-ima. Novije konzole su Xbox 360,Playstation 3 i Will. Najptatrodavanija konzola svih vremena je  Playstatio 2 koji je proizveo Sony. Osim konzola, ljudi koriste i PC kako bi igrali igre koje se na PC-u zovu kompjuterske ili PC igre.Za starije konzole se obično ne rade novije igre, iako se igre za konzole ponekad emuliraju za osobne kompjutere.

Povijest videoigara seže do 1948. godine kada je Thomas T. Goldsmith dobio ideju videoigre i patentirao je. Prva videoigra koja je bila predstavljena javnosti bila je Tennis for two (Tenis za dvoje) Williama Higinbothama 1958. godine.

Prva računalna igra bila je Spacewar ! iz 1961. godine koju su osmislili dva studenta Masačuseckog Instituta za tehnologiju (MIT) prema znanstvenoj-fantasticnoj priči Skaylark

Prva generacija videoigara sastojala se od tekstualnih igara. To su bile igre u kojima je igrač ručno unosio zapovijedi i tako određivao kuda se želi kretati. Druga generacija videoigara predstavljala je mješavinu tekstualnih igara i igara sa statičnom grafikom. Vodeći žanr u 70-im i 80-im godinama 20. veka bile su tekstualne avanture. Prva tekstualna avantura bila je Advanture (Crowther and Woods 1976), napravljena 15 godina nakon Spacewara.

Kako se hardver razvijao, tako su i igre postajale kompleksnije. Računala 80-ih godina bila su već dovoljno snažna da pokrenu igre s grafikom, pa je došlo razdoblje grafičkih avantura. Dolaskom misa tekstualni interfejs je zamijenjen grafičkim. Tako su u osamdesetim godinama strateške igre preuzele titulu najpopularnijih.

S razvitkom tehnologije računala su postala dovojno jaka da renderiraju pokretne objekte, pa je to dovelo do pojavljivanja novih žanrova kao što su simulacije letenja i vožnje automobilom. Također je došlo do unaprjeđenja postojećih žanrova.

U ranim devedesetim godinama razvojna kuća Apoge Softwere je kreirala demo verzije igara što je igračima omogućilo da prvi dio igre probaju besplatno, ali su za ostatak igre morali platiti. Demo verzije postoje i danas, uz trial verzije koje omogućuju igračima da isprobaju igru na određeno vrijeme, obično oko 60 minuta.

FPS žanr je kreiran predstavljanjem igre Wolfestein 3D (id Softwerw, 1992. godine). Wolfenstein 3D predstavlja jednu od najprodavanijih igara svih vremena.

Dok su procesori vodećih Sega i Nitrendo igraćih konzola radili na frekvenciji između 3 i 7 MHz, 486 PC CPU je radio na mnogo većih 66 MHz što mu je omogućavalo da izvrši puno veći broj proračuna u sekundi. 1993. godine id Software je izdao FPS Doom koji je bio prijelomna točka u grafici i dizajnu

Razvijanje

Za razvoj videoigre često je potrebno više, često nekoliko desetaka pa i stotina ljudi koji rade na njoj. Developeri videoigara, kako se nazivaju zaposlenici u industriji videoigara, primarno uključuju programere i grafičke dizajnere. Tijekom godina u developerski tim su se počeli uključivati i dizajneri zvuka i ostali, koji svi rade na tome da igra bude što bolja, kvalitetnija i zanimljivija igraču. U projektu posebno pomaže producent igara.

Nekada je na igri često radila samo jedna osoba, ali s povećanom kompleksnošću platformi i njihovog sadržaja sve više su bili potrebni veći timovi ljudi za generiranje grafike i glazbe, programiranje i sl. Ipak, još uvijek nije u potpunosti nestala praksa da jedna osoba radi igru, što se nekad može naći kod casual gaminga.

Modifikacije

Mnoge igre za PC su dizajnirane tako da ih tehnički orijentirani igrači mogu po potrebi modificirati. To su modifikacije ili kraće modovi koji mogu dodati notu interesantnosti igri. Developeri poput id Softwarea, Valve Softwarea, Cryteka, Bethesde, Epic Gamesa i Blizzard Entertamant izdaju svoje igre s nekom vrstom developerskih alata koji su se koristili za izradu igre zajedno s dokumentacijom za mod developere.Internet je jeftini medij za promociju i distribuciju modova, koji mogu biti faktor za komercijalni uspjeh pojedinih igara.

Varanje 

Varanje (cheating) u videoigrama može uključivati šifre ili kodove (cheat codes) te skrivena mjesta koji je proizvođač implementirao u igru, modifikacije od trećih strana, ili iskorištavanje bugova u igri od strane igrača. Varanje čini igru jednostavnijom ili zanimljivijom, npr. tako što daje neograničenu količinu resursa (npr. zlata, oružja, municije, zdravlja), omogućavanjem igraču da hoda kroz zidove i sl. Neki cheatovi mogu omogućiti igraču igranje inače nedostupnih razina ili dati neobične ili zabavne efekte, npr. promijenjene boje u igri i ostali vidovi promijenjene grafike.

Bugovi

Grafički bug (glitch) u Mortal Kombatu

Iako su developerskim studijima često postoje testeri koji uvijek iznova igraju igre i pokušavaju otkriti bugove u njima, ponekad im pokoji promakne. To se može dogoditi ako se bug ili glitch pojavljuje samo u neobičnim trenucima u igri, bio je premalen da bi se ispravio, ili su se developeri odviše žurili da izdaju igru. Bugovi mogu rangirati od manjih grafičkih nelogičnosti i grešaka do onih ozbiljnih koji mogu izbrisati pohranjene podatke u vezi igre ili uzrokovati da ona ne radi dobro ili čak uopće. U nekim slučajevima izdavači izdaju updatove (koji se nazivaju patchevima) koji ispravljaju bugove. Ponekad bug može biti i dobar za igrača, i u tom slučaju se naziva exploit.

Wiki